|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
07.03.2010
|
|
Ljepota klanjanja
Evo jednog razmišljanja koje želim podijeliti s tobom, prijatelju.
Vjerojatno imaš nekoga s kim možeš razgovarati kad si tužan, nezainteresiran za bilo što ili pak neobično radostan. Bilo koje vrijeme, bilo koje raspoloženje… ti imaš nekoga s kim možeš sve podijeliti. Možda je to brat ili sestra, otac ili majka, djed ili baka, kolega s fakulteta ili gospođa na kiosku koja ti se svako jutro iskreno nasmije iako sve novine prelistaš a niti jedne ne kupiš, možda je to svećenik ili redovnica. A jesi li razmišljao da to može biti i Isus koji ti samoga sebe u potpunosti predaje? Predaje ti se svakodnevno u bijeloj Hostiji. Baš za tebe je na oltaru, baš za tebe ima vremena. Reci mu što želiš, iznesi mu svoje prošnje, zahvale, nejasnoće. Dragi prijatelju, želim s tobom podijeliti jedno kratko razmišljanje o ljepoti klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Prije 2 – 3 tjedna „bacila“ sam pogled na kalendar i uočila kako je korizma na vratima. Obuzelo me standardno razmišljanje o žrtvama i pokorama kroz to vrijeme. Kako sam već jednom pisala, ne tražim žrtvu i pokoru u odricanju od nečeg materijalnog, tražim nešto drugo. Kratko sam ostala u tom razmišljanju i prebacila se na drugi posao. Prošlo je nekoliko dana i eto me na klanjanju. U tišini, uz dvije svijeće i prigušena svijetla, na oltaru stoji Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Pogledam oko sebe: pogledi nekih usmjereni su prema Isusu a drugi opet skriveni dlanovima. Ponekad tišinu prekine duboki uzdah ili blagi jecaj. Pomislim: Isuse, kakvi i koliki uzdasi i jecaji su morali proći onoga dana kada si, nevin, osuđen i na križ pribijen? Što si sve trebao proći kako bi danas bio s nama, u svakoj crkvi i u svako vrijeme, slušajući naše uzdahe i jecaje? Mnoga su mi pitanja glavom prošla pogleda uprta prema oltaru ili skrivena u dlanovima. Činim isto što i oni koje sam maločas promatrala. I uzdasi su tu, jecaj poneki stapa se s ostalima. I sve tako dok se nije začula završna priprema i svećenik podiže Presveto kako bi blagoslovio sve nas koji smo bili u tišini pred Isusom.
To je ljepota klanjanja Isusu. Možeš promatrati, govoriti, slušati… možeš zahvaljivati ili prositi, možeš što hoćeš. On te uvijek sluša, uvijek ima vremena za tebe, uvijek je uza te. Siguran možeš biti da neće nikome reći ono što si mu povjerio pa čak ni onda ako mu ne kažeš da je stvar strogo povjerljiva.
Molitva je susret s Bogom, to je trenutak u kojem tražiš ideju, savjet, nešto planiraš… to je trenutak u kojem bi trebao rasti u ljubavi i vjeri. A molitva u tišini, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom… to je najintimniji susret tebe i Spasitelja. Sveta misa je najveća i najljepša molitva, molitva koja zauzima prvo mjesto u životu svakog katolika. Kaže jedan pjesma; na vrhu ima mjesta samo za jedno. A meni se čini da uz svetu misu prvo mjesto zauzima i klanjanje.
U čemu se ova molitva razlikuje od molitve koju moliš u tišini svoje sobe, ili dok hodaš uz Savu prije nego se grad još probudi ili dok šećeš tvrđavom… Istina, na razne načine si možeš stvoriti tišinu i obratiti se Isusu. No, je li ugodnije i sigurnije o nečem povjerljivom razgovarati s prijateljem oči u oči, nasamo ili virtualno? Tako i susret s Isusom. Za vrijeme klanjanja s njim možeš razgovarati i osjećati se slušan, siguran, tada ti se čini da je sva pozornost poklonjena tebi. Možeš s njim razgovarati bez straha da će vas prekinuti brat koji te baš sad treba da mu pokažeš kosinusov poučak ili izradu grafikona ili će možda za vrijeme tvog predanja Isusu protutnjati dostavni kamion. Ljepota klanjanja je i u tome što bez srama možeš pokazati svoje osjećaje, ne moraš brinuti hoće li netko vidjeti tvoje suze ili osmijeh. Klanjanje pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu donosi odmor, mir, odgovore… Zato ne propusti priliku doći na susret s njim i osjetiti jednu dozu pozitivne sebičnosti. Pitaš se kakva li je to pozitivna sebičnost, o čemu pričam? Možda te prijatelj zove na kavu ili što slično a ti znaš da je to u vrijeme kada je u tvojoj crkvi klanjanje. Budi hrabar i odluči to vrijeme iskoristit za svoj susret s Isusom. To je ta sebičnost koju nazivam pozitivnom sebičnošću.
Pa evo, neću više lupati po tipkovnici. Pozdravljam te do sljedećeg javljanja s nekim novim razmišljanjima. A za kraj, reći ću ti svoju glavnu odluku za ovo korizmeno vrijeme. Iskoristit ću svaku priliku koja mi se pruži i sabrano stati pred Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, priznati mu svoje želje i htijenja ali ga moliti za pomoć i instrukcije u slušanju i vršenju Volje Očeve.
I ti, prijatelju, pođi, ne boj se, odluči se i otkrij ljepotu susreta s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Sada i vjeke. Amen. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vjeke vjekova. Amen.
Ivana Ćurić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
