|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
22.08.2010
|
|
Između Boga i čovjeka
- Ne boj se Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Jahvina – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. - (Iz 41,14). Zamislimo se malo nad riječima ovim proroka Izaije iz Svetoga Pisma: u njima bi Jakov bio Čovjek, ali Jakov također kao Izrael; Izrael je narod; čovjek pak crvić, Riječ: Jahve, Bog; Bog - Svetac Izraelov. Bog: oduvijek i zauvijek, Stvoritelj; a čovjek (crvić) od začeća u majčinoj utrobi, stvorenje.
Danas je sve ubrzano a tako sporo; brzo se jede – sporo se probavlja, brzo se hoda – često se kasni, brzo se spava – kratko se odmara, brzo se govori – uopće se ne sluša… ovako možemo enciklopedijski nabrajati.Zašto je tako? Zbog straha. Radi tog straha sami sebi postajemo daleki, nemamo vremena za zdrava druženja, zdrave programe. Ne hranimo se zdravo jer nas je strah gubitka vremena. Zbog tog vremena TV reklame vrve raznim aparatima za brzo (opet brzo) pripravljanje hrane. Nezdrave, naravno. Nemamo vremena! Ta rečenica kao da je postala moto svakog čovjeka.
Nemam vremena… slušala sam jednu gospođu koja je danima pričala koliko posla ima za napraviti a ništa ne stigne jer nema vremena. Na radnom mjestu je od 7 – 15, oko 15:45 dolazi kući i oko 16:30 počinje pripremati za večeru i sutra za ručak, oko 19 sati obavlja kućanske poslove i tek oko ponoći ide spavati. Ne stigne preko tjedna ispeglati zavjese i oprati prozore pa nedjelju popodne ima rezervirano za to. I tako ona priča iz dana u dan. Jednostavno, ona nema vremena pa joj je i propisani dan za odmor zapravo dan za umor. Eh, tu dolazi riječ Božja koja kaže; ne boj se, ja sam pomoć tvoja.No, nemamo vremena tražiti pomoć jer smo preumorni, prezaposleni kako bismo pomoć molili.
Bog i čovjek (crvić)! Što se to ispriječilo između Stvoritelja i stvorenja? Bog je svom crvu pomogao prije nego je on pomoć tražio a crv sada nema vremena zatražiti ono što mu treba. A treba mu vrijeme i znanje kako to darovano iskoristiti kvalitetno. Bog je pokrenuo željeznički i cestovni promet kako čovjek ne bi morao jahati i pješačiti, pokrenuo je telefone, faxove, mailove kako ne bi morao pisati pisma i na njih gubiti vrijeme. Pokrenuo je toliko toga kako bismo imali više vremena, a mi se toliko okupirali time pa jednostavno nemamo vremena zatražiti pomoć kad nam treba. Nemamo vremena za smiriti se, pogledati oko sebe, otići na izlet bez mobitela ili laptopa, nemamo vremena igrati se s djecom, razgovarati s bakom i djedom. Nemamo vremena jer smo opterećeni tom preprekom koja je između Boga i čovjeka.
A ta prepreka ima svoje ime – STRAH! Strah o kojem svi govorimo ali nitko nikoga ne čuje. Gradimo visoke zgrade, osvajamo vrhove najviših planina, letimo visoko iznad oblaka… no što smo bliži nebu sve smo dalje od Boga. Ponašamo se slično narodu koji je gradio kulu babilonsku želeći doći bliže Bogu a on je ovdje, među nama. Ali mi nemamo vremena reći čovjeku do sebe, a time i Bogu, oprosti, molim te pomozi mi, pođi sa mnom, poći ću s tobom.
Zanimljivo je kada smo, primjerice, u Rimu pa žurimo obići sve crkve i bazilike, fotoaparati i kamere stalno blicaju usprkos upozorenjima. Ali to moramo jer nam ljudi neće vjerovati bez slikovnih zapisa da smo bili u vječnom gradu. Ma ne moramo do Rima, dođemo li u franjevački samostan (velika crkva) ista stvar. Uđemo u dvorište samostana i divimo se a ne otvorimo vrata crkve i ne zahvalimo Bogu jer nam je omogućio i odlazak u Rim i posjet našem franjevačkom samostanu. Nemamo vremena.
Što je to između Boga i njegova crva? U rimskom primjeru između je fotoaparat, strah od komentiranja, kritika, pitanja, izvješća o posjeti. U primjeru našeg samostana prepreka je možda strah da će nas netko vidjeti kako ulazimo i klečimo u crkvi ili nas možda grupa neće pričekati minutu – dvije. Ah, Bože, budem se tebi javila kad zagusti.
Što je to tako veliko stalo između Stvoritelja i stvorenja!? Neka svatko na ovo pitanje sam sebi odgovori.
Oh, kad bismo svi poslušali i vjerovali u riječ koju nam Bog preko proroka Izajie govori: Ne boj se Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Jahvina – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. (Iz 41,14)
Ivana Ćurić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
