|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
17.05.2010
|
|
Uloga majke i žene u obitelji
Toliko je puta rečeno da je ljepota skrivena u duši i da se kao takva odražava na tijelu. Razmišljala sam, kako nečija duša postaje lijepa i kako se odražava njena ljepota. Kao žena željela sam biti lijepa. Ne kao neka određeno lijepa žena, nego imati u sebi ono što svaku ženu može učiniti lijepom. Pročitala sam da je Bog sama nježnost. Otkrilo mi se da je ljepota svake žene, ali i muža, svake djevojke, ali i mladića skrivena u nježnosti. Nježnost je duboko skrivena u čovjeku, ona nije glasna, ni nametljiva. Ona je duboko otmjena, zavijena u svojoj skrovitosti, ne otkriva se sama i duboko je šutljiva.
- Marija je žena šutnje. Malo njezinih riječi nalazimo u Svetom pismu. I onda kada se spominje, ne spominje ju se nikad samu. O njoj se uvijek govori bilo u vezi s njezinim Sinom, bilo s Crkvom. - (iz predgovora Gospinog molitvenika, D.Andrijevci, 2010.)
U tom jednom trenutku otkrila mi se i sva bijeda majke, sestre, supruge, bake koja je zagubila nježnost. Grubost na mjestu gdje treba postojati nježnost stvara ružnoću. Ta ružnoća nije odraz tijela već čovjekove nutarnje opredijeljenosti i usmjerenosti samo na sebe. Zagledanost u sebe, tamo gdje treba bit zagledan u dugog, početak je umiranja vlastitog života, ulaska u bolest, bolest koja zahvaća tijelo i odražava se na licu. Žena je u svojoj biti stvorena za rađanje, dakle davanje. U njen duh utkana je sposobnost hrabrenja, tješenja, njegovanje, podizanja čovjeka. Ona je ona kojoj se obraća slomljeno srce, ona je ona koja hrabri i bodri na odvažnost.. Njena intuicija prepoznaje dubine čovjekova srca, nadahnuća i strahova. Ona vidi dalje od muškaraca i njegova racionalnog promatranja svijeta i zato je sposobna biti savjetnicom muškarcu kraj sebe.
Isus, naš Učitelj razumio je žene i one su razumjele njega i stoga ga s lakoćom slijedile. On je gledao i govorio srcem, onako kako žene spoznaju svijet oko sebe. Mariji, majci Kristovoj, Bog je dao beskrajne milosti, okrunio je savršenom ljepotom, jer ga je slijedila,ušla u njegovu volju, prihvatila svoju ulogu u povijesti spasenja. Ona, žena postala je Kraljica neba, Majka Crkve i svakog čovjeka.
Zagledajte se kako je lijepa žena koja ljubi svoga muža, daje mu mogućnost da je štiti, čuva i brine se za nju i obitelj. Upravo tu rađa se i ženina snaga, snaga u njenoj svojevoljnoj nemoći, odricanju svoje oholosti. Ona daje drugom da je vodi i da se brine o njoj. Nevjerojatno je kako u toj oslonjenosti govor muškarca i žene postaje skladan, ujednačen, razgovijetan i kako kraj takvih očeva i majki rastu sretna djeca. Borba za prevlast u odnosu muško, žensko zamka je Zloga. Dvoje njih tek je čovjek. Muškarac i žena jedinstveni su u svojoj različitosti.
Ljepota i smisao žene otkriva se u nježnosti darivanja. Žena rađa čovjeka, a čovjek je rođen za nježnost, ljepotu, istinu, dobrotu, život. Ne postoji život u grubosti, galami, psovki. Ne postoji ljepota, ni mogućnost rasta gdje nema svjetla i topline, tamo gdje majka ne zna opravdati i oprati svoje dijete, tamo gdje supruga ne zna zaštiti svoga muža, gdje ga s prijateljicama secira, a majci prepričava kako njen muž ne valja. Muškarac koji nije siguran da njegova žena čuva njegovu intimu, njegove trenutke slabosti, grijeha, umora i zlovolje nema se na što osloniti. Ne može se othrvati težini života i vremena. On nema snage biti vrhunski otac, biti onakav kakav bi želio i kakav u svojim dubinama je.
Kako su dosadne, čangrizave žene! Kako su grozne glasne i nametljive žene! One koje zauzimaju mjesto ispred svoga supruga, koje ne daju disati nikom oko sebe, koje najbolje znaju što je dobro za njihovu djecu i koje na kraju u toj glasnoći gube svoju ženstvenost i mogućnost rađanja novog čovjeka. Čovjek postaje zao tamo gdje manjka nježnost. Kako duboke rane ostaju na djetetu koje raste u oholosti i grubosti majke, majke bez ženstvenosti. Našoj domovini, više od bilo čega potrebna je nježnost žene.
A biti nježan, znači: Duboko poštivati život! ( prof. Tomislav Ivančić). Poštivati život , znači poštivati Boga. Bog je u svakom čovjeku. Ne prepoznajem li ga u svom suprugu, u svom djetetu, uskraćujem si da ga ikad susretnem u svom životu. Uskraćujem si mogućnost da me svaki dan prati njegova nježnost i toplina, njegov Očinski pogled. Uskraćujem si mogućnost ući u nježnost, biti lijepa, biti nalik na svog Oca.
Antonija Martić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
