|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
01.04.2010
|
|
Jubileji našeg nadbiskupa Marina. Promišljanja
S osobitom radošću i ponosom, sjećam se brojnih susreta s preuzvišenim biskupom Marinom: u Đakovu, Osijeku, Zagrebu, Slavonskom Brodu, naposljetku i niz puta i u mojoj župi u Podvinju, koju, znam, biskup Marin na poseban način nosi u srcu. Na brojne naše zajedničke susrete podsjećaju ponajprije njegove riječi koje su me na poseban način dotakle kao mladog vjernika, onomad i krizmanika kojemu je biskup Marin osobno, s ponosom ističem, udijelio sakrament Svete Potvrde; kasnije i kao novinar dobih od njega brojne savjete kako pisati pravedno i istinito, u službi Božje ljubavi i milosti.
Živimo u vremenima kada sve neobazrivo podređujemo materijalnom, često zaboravljajući koliko je u odnosu na duhovne i moralne vrijednosti čovjeka sve drugo u našim životima tek prolaznost, sve osim Boga. Sjećam se, razgovarah o tome s našim biskupom prošle jeseni (2009.) kada je u Podvinju u službu uveo našeg novog župnika, p. Antu Šiška. Tada je dobro rekao: nije materijalno bogatstvo (novac) najvažnije, ali, određuje te kao čovjeka… Od tada, značajno drugačije gledam na taj fenomen prolaznosti. Jer, što zasigurno ostaje?
Nadbiskup Srakić isticao je kako se njegov život odvijao na dva kolosijeka – sjemeništa i teologije, za koje se uvijek jednako borio. Osnažile su me, kao studenta, njegove riječi kojima je jednom prilikom, oslikavao svoje studentske dane. - Najgore je kada čovjek osjeća prazninu. I onda kad u svome životu naiđete na prazninu i na razočaranje, ne navaljujte grobni kamen besmisla. Naprotiv, u takvoj situaciji smognite snage pronaći u sebi božansku iskru nade i novoga života – riječi su nadbiskupa Marina upućene studentima.
U ovoj Svećeničkoj godini, otac nadbiskup odaslao je i prigodno slovo o svećenicima, koje su me se također dojmile. – Svećenici su za vrijeme Domovinskoga rata bili najsvjetlija točka. Neki su ostali u okupiranom dijelu, bili pod paljbom, išli sa svojim vjernicima u progonstvo. Da nije bilo podrške svećenika, ni naša biskupija ne bi postigla sve što danas jest – kazao je monsinjor Marin. Iz snage njegovih riječi prisjetih se tih ratnih dana, kada sam kao 15-godišnjak išao na katehezu za krizmu u mojoj župi. Sjećam se tadašnjeg patera Jaroslava iz Poljske, koji je službovao u podvinjskoj župi. I - zajedno s njim, susreta s biskupom Marinom. Kakve li milosti tada! Kakvog li ponosa danas, 18 godina poslije, na spoznaju da me krizmao i mnogočemu mudrome i dobrom poučio, upravo biskup Marin.
Bog ga blagoslovio!
Ivica V.
Ono što sam i u samom početku prateći pohode biskupa Marina u našem gradu Slavonskom Brodu zapazila - jest da ukazuje na ono bitno u životu. Njegove propovijedi potiču na radost, svaka mu je poruka prožeta nadom baš kao što je i njegovo geslo - Nadom i radom. Konkretan je, jednostavan, zrači mirom i sigurnošću, i doživljavam ga kao jako mudru osobu pa me nije iznenadilo kada su ga izabrali za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije.
Privlači me njegova spontanost, vedrina i smisao za humor, kao i jasan stav i ozbiljnost kako u osobnom razgovoru tako i u izjavama i u propovjedima. Njegove propovjedi ne oduševljevaju, kako to vjernici često očekuju, ali su mu zato poruke duboke, proživljene, jasne, konkretne i poticajne.
Kako kao novinarka, moram paziti na svaku riječ koju u propovjedi kaže da mogu složiti za izvještaj, za razliku od nekih gdje se često moram mučiti što da istaknem, što je bitno... gotovo nakon svake nadbiskupove propovjedi jasno mi je što moram istaknuti, što je novoga poručio, samo ga treba pažljivo slušati. On me u svetu Misu tako jednostavno uvede i uvijek na poseban način doživim Božju prisutnost. Primijetila sam i kako je u susretu s novinarima jako pristupačan.
Čini mi se da u Slavonski Brod naš otac nadbiskup Marin, posebno voli doći, i uvijek istakne kako je tu započeo njegov svećenički život, jer je svoju službu kao kapelan obavljao u župi Gospe brze pomoći, od 1960. do 1961. Od srca čestitam ocu nadbiskupu Marinu na jubilejima 50 godina svećeništva i 20 godina biskupstva, s iskrenom željom da poživi još dugo godina u zdravlju, te da i nadalje obogaćuje moj život kao vjernika i kao čovjeka.
Brankica L.
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
