Zupa Svetog Antuna Padovanskog, PODVINJE

 Naslovnica Duhovna riječ
Hrvatski
Hrvatski  English
English

2 3
Vijesti i novosti
O Župi Sv. Antuna
Duhovna riječ
Župni oglasi
Družba Duha Svetoga i katoličke misije
Impresum
Spomenar
Foto albumi
Web adresar
Arhiva dokumenata
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
e-mail kontakt



16.04.2010
verzija za printer / print it

Sveta Bernardica Soubirous

  
Gospinim ukazanjima u Lurdu nebo poziva zemlju na obraćenje, molitvu i pokoru. Majka se Božja odlučila ukazati neukoj, malenoj i poniznoj mlinarevoj kćeri Bernardici Soubirous.
Bernardica se rodila 17. veljače 1844. u Lurdu. Poznato je da je već kao djevojčica bila vrlo pobožna te je roditeljima uvelike pomagala u svemu što je obitelji bilo potrebno.
Djevojčici se Gospa po prvi put ukazala 11. veljače 1858. uz rijeku Gavu, a do 16. srpnja te iste godine joj se ukazala ukupno osamnaest puta.

Mještani su uskoro doznali za viđenja te su se počeli okupljati oko špilje što je uzbunilo vlasti. Bernardica je uskoro bila suočena s grubim ispitivanjima, no ona se nije dala smesti, sabrano i mudro braneći ono što je čula i vidjela. Nemoćni pred istinom koju je djevojčica svjedočila vlasti su nastojale spriječiti okupljanja naroda oko mjesta ukazanja te su dale napraviti drvenu ogradu i počele su zastrašivati narod koji je bio neustrašiv. Na izvoru, na mjestu ukazanja, počeo se pojavljivati sve veći mlaz vode, a već su se prilikom Gospinih ukazanja dogodila neka čudesna ozdravljenja.

Lurdski župnik Peyremal je prema Bernardičinim viđenjima bio poprilično nepovjerljiv i osoran iz razloga što je ona od njega tražila da ispuni Gospinu želju- da na mjestu ukazanja podigne crkvu. No, nebo se kao i obično pobrinulo da istina izađe na vidjelo te je Peyremal uskoro počeo vjerovati u vjerodostojnost njezinih riječi.

Brojna su Gospina ukazanja uvelike utjecala na život ove svetice. Na početku gradnje bazilike na spomen Gospi Lurdskoj 1866. ona nije sudjelovala jer se u svibnju 1864. oprostila od Lurda te se zaputila u postulat sestara u samostan sv. Gildarda pokraj grada Neversa. Tamo su joj nadijenuli ime Marija Bernarda, a siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život. Samim ulaskom u samostan trpjela je brojna poniženja i omalovažavanje, kako bi ju sestre s obzirom da je vidjelica, očuvale od oholosti. Suočena s teškim bolestima astmom i tuberkulozom kostiju, u trenutcima u kojima joj je život bio ugrožen, primila je 25. listopada 1866. prve zavjete. Od tada je vršila službu sakristanke sve do svoje smrti u 31. godini života, 16. travnja 1897. kada je podlegla svojim patnjama.
Bog ju je proslavio kroz brojna ozdravljenja izmoljena njezinim zagovorom. Ne postoje nikakve legende o njoj. Trideset godina nakon njezine smrti, kada su prilikom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo pronašli očuvano, a povoj u koji je bila umotana pronađen je raspadnut. Križ koji je bio kraj nje bio je zahrđan. Danas Bernardica počiva u miru u samostanskoj kapeli u Neversu, odjevena u svoje crno redovničko odjelo i raširenih ruku pokraj srca. Bernardicu, koja djeluje kao da spava, i danas hodočasnici mogu promatrati.

Da se u Lurdu događaju čuda nije nikako sporno. Lurd je mjesto milosti od kuda cijeli svijet crpi Božju prisutnost i snagu. Bernardicu je 14. srpnja 1925. papa Pio XI proglasio blaženom, a 8. prosinca 1933. svetom. Crkva njezin spomendan slavi na obljetnicu njezine smrti 16. travnja.

Uredila: Jelena Bandić
(Prema tekstu fra Nikole Bašneca )


Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
published with VPS II (C) SBNet.Hr 
produced by SBOnLine.Net