|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
19.01.2010
|
|
Gdje su danas Hrvatski branitelji?
Razmišljajući o ovom pitanju, kojim sam zapravo željela započeti tekst o hrvatskim braniteljima, prisjetih se odmah Isusovih riječi, kojima se opraštao od svojih učenika, svojih prijatelja: Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje! (Iv. 15-30). Gdje su danas naši prijatelji – hrvatski branitelji, što dadoše najveću žrtvu: neki svoje živote, a mnogi preživjeli, svoje zdravlje, za nas – svoje prijatelje. I znam: bez hrvatskih branitelja ne bismo danas imalo slobodnu, ni demokratsku Hrvatsku.
Riječ branitelj, govori mi da je to čovjek koji nešto brani, čovjek koji nešto ili nekoga čuva. Ako tomu dodamo i hrvatski, dobit ćemo upravo ono što i sama riječ kaže.To su ljudi koji su krenuli u rat isključivo s namjerom da brane svoju obitelj, svoje bližnje i napokon - svoju Domovinu. Često u životu ne možemo
izabrati ono što nam se može dogoditi, i ne možemo izbjeći nametnuto, ali možemo izabrati kako se odnositi prema tome i izabrati između onoga što nam se nudi. Oni su izabrali i odlučili. Odlučili: da će ako treba položiti i svoj život na oltaru Domovine za dobro svih nas. Ne mogu da se ne zapitam, i duboko ne zamislim, što ih je navelo na takvu odluku. Odgovor dobivam upravo od Isusa, koji je lijepo rekao da nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje! Položiti svoj život za drugoga, to je krajnji čin ljubavi ili ja bih rekla- vrhunac ljubavi! Isus nam je to pokazao dajući svoj život na križu za nas.
Što je motiviralo branitelje? Motivirala ih ljubav prema svojoj majci, ocu, djetetu, susjedu, ljubav prema svome mjestu i napokon ljubav prema Domovini.
Domovini koja treba biti slobodna, u kojoj svaki čovjek može slobodno živjeti,
slobodno hodati. Napokon, i Bog nas je zamislio i stvorio kao slobodna bića koja ne trebaju robovati nikomu i ničemu. Kako grijehu, tako niti nečijim nametnutim idealima. Jer živjeti bez slobode značilo bi odreći se svojih ljudskih prava, svoga dostojanstva, kulturne baštine, svoga vjerskog života. Ne mislim pri tome da trebamo živjeti u prošlosti, ali ju nikako ne smijemo zaboraviti. Naročito one koji su stali ispred nas da bi nas štitili i zaštitili, dajući ono najdragocjenije (svoj život) da bi mi danas živjeli u miru. Trebamo ih uvijek nositi u svojim srcima, odnositi se prema njima s poštovanjem i ljubavlju, onom istom zbog koje su stali na prvu crtu bojišnice. I uvijek se sjećati onih, koji su dali svoje živote, trebala bih reći - i moliti za njih, iako iskreno mislim da oni
mole za nas, jer - oni su sveti!
Za zahvalu svim hrvatskim braniteljima, na koncu mog razmišljanja odabrah ove riječi našega Gospodina, Isusa Krista: Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga! (Mt. 10-39).
Meri Matošić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
