|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
18.07.2009
|
|
XVI nedjelja kroz godinu
Čitanje iz Evanđelja po Marku:
Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto i otpočinite malo“. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati o mnogočemu. (Mk 6,30-34)
Sva današnja čitanja približavaju mi Boga u slici dobrog Pastira koji se nježno i požrtvovno brine za svoje ovce. Bog, neograničeno biće, veći je od svih ljudskih riječi i one ga nikad do kraja ne mogu obuhvatiti. Zato se Sveto pismo služi slikama i prispodobama kako bi barem donekle opisalo Božju narav i tko je on u odnosu prema čovjeku.
Zato danas želim razmišljati o svojoj slici o Bogu i o svome odnosu prema njemu. Tko je za mene Bog? Tko je za mene Isus Krist. Razmišljam li o njemu, družim li se s njime u molitvi, čitam li njegove riječi, prikazujem li mu svoje brige i teškoće? Imam li povjerenja u njega? Koliko ga zapravo poznajem i koliko se trudim proniknuti u njegov nauk i usvojiti njegov mentalitet? Koliko se trudim svoju volju uskladiti s njegovom, čineći ono što mi on nalaže i slušajući njegov glas.
Kakva sam ovca? U današnje vrijeme riječ je sinonim za nekoga tko ne zna misliti svojom glavom i bez razmišljanja ide za bilo kime. Ali Isus vrlo jasno kaže o svojim ovcama:“ Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju“ (Iv 10,5). Ovce, dakle, itekako razlikuju pastira od tuđinca; za pastirom idu, od svih drugih bježe. Poslušnost nije sama po sebi ni vrlina ni mana, nego ovisi o tome koga slušam i kome dopuštam da me vodi.
Razlikujem li glas Dobrog Pastira od glasa kradljivaca, najamnika i razbojnika? Isus jasno kaže: „Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka da dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni; najamnik je i nije mu do ovaca. Za razliku od njega, „Pastir i život svoj polaže za ovce“. (Iv 10, 10-15)
Dobri Pastir je, dakle, onaj koji je položio život za mene. Takav je samo jedan. On je onaj kojega Bog preko proroka Jeremije obećava svome narodu koji će „vladati kao kralj i biti mudar i činiti će pravo i pravicu na zemlji“. Onaj koji treba da bude vladar i kralj u mome srcu i u mom životu. Onaj koji mi daje odmora na poljanama zelenim, u molitvi i u čitanju njegove riječi. Koji me vodi na tihane vrutke, prostire preda mnom trpezu, maže mi glavu uljem i krijepi moju dušu u sakramentima. Koji me čuva od zla i vječne smrti, koji me obasipa blagoslovom i milošću i obećava mi vječni život u svome domu. Onaj kojega sv.Pavao naziva „mir naš“, koji mi jedini može dati pravi mir. Onaj koji me svojom krvlju otkupio i pružio mi priliku pomirenja s Ocem. Onaj po kojemu imam pristup Ocu. Onaj koji se i meni sažalio kad „bijah kao ovca bez pastira“, onaj koji me poučava u mnogočemu, upravlja pravim stazama.
Je li On moj jedini pastir ili se priklanjam i drugima, koji dolaze pod krinkom pastira, a zapravo su kradljivci duše i razbojnici. Vjerujem li u Njegovu riječ, da je On jedini Put, Istina i Život i da nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu (Iv 14,5). Koliko u bolesti živim od te vjere? Polažem li sve nade u Isusa, Dobrog Pastira ili se osiguravam i na drugoj strani, kod najamnika i razbojnika?
Dobrom je Pastiru svaka ovca dragocjena. Kad se jedna izgubi, napušta sve i traži je dok je ne nađe. „A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan.“ (Lk 15,4) Isus je došao zbog svakog čovjeka i položio je svoj život za svaku pojedinu osobu: „I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu.“ Svakoga želi privesti sebi:“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem“ (Iv 10,16)
Dopuštam li mu da me vodi, da me nađe i vrati na pravi put kad god se izgubim? Dopuštam li mu, pomažem li mu, da nađe moju izgubljenu braću i sestre? Molim li, prikazujem li svoje svakodnevne patnje za one koji su daleko od njega? Jesam li svojom poslušnošću prema Božjoj riječi primjer onima koji ne idu za njim?
Kakav sam ja pastir obzirom na povjereno mi stado, u odnosu na povjerene mi obveze u obitelji, u zajednici, na radnom mjestu? Je li mi uzor Dobri Pastir ili najamnik? Imam li Isusovo srce Dobrog Pastira u odnosu prema ljudima koje mi stavlja na put ili srce najamnika, razbojnika? Zatvaram li se u bolesti, svoje brige i teškoće ili imam srca i za druge?
Apostoli su se skupili oko Isusa i izvijestili o svemu što su činili i naučavali. Djela dolaze na prvo mjesto, a onda tek riječi. Izvještavam li ja Isusa o svome svakodnevnom životu o onome što činim i govorim? Na kraju dana dođem li k njemu da mu predam sve što se toga dana dogodilo i da kroz ispit savjesti dobijem povratnu informaciju o tome što je bilo u redu, a što nije? Apostoli su bili umorni, kao što sam i ja često. Kad su ga izvijestili o svemu, Isus ih šalje na osamu da se odmore, a on sam dalje nastavlja njihovo djelo dok oni prikupljaju snagu za dalje. Znam li se odmoriti? Znam li na kraju dana predati Isusu sva svoja djela i tražiti od njega da ih blagoslovi, dopuni i popravi sve ono što je zbog moje nesavršenosti ostalo nepotpuno ili čak pogrešno? Sjetim li mu se zahvaliti na onome što je bilo dobro?
Sada ću ponovno sve svoje misli i osjećaje upraviti prema Dobrom Pastiru. On je moj Spasitelj i Bog. Nemam drugoga. U njega se potpuno pouzdajem, njemu vjerujem. Za njim želim ići i slušati njegov glas. Želim mu dopustiti da se brine za mene i da me vodi. Kad se izgubim, nek me nađe. Kad padnem, nek me digne, stavi na svoja ramena i nosi. Ne bojim se nikakva zla, pa ni same smrti, jer on je sa mnom. Ostat ću u šutnji dok me ne ispuni sigurnost i mir.
Zatim ću ga zamoliti da i meni daruje svoje srce, srce Dobrog Pastira, da i ja mogu na njegov način pristupiti svim ljudima koje mi stavlja na put.
Umjesto završne molitve poslužit će mi poznata pjesma:
Spasitelju, dobri Isukrste, ti si dobar pastir stada svog,
Ti nad njime lebdiš, bdiješ, paziš, da ga ništa ne zadesi zlog.
I ja hoću biti ovca tvoja, vjerno ići za tobom ću svud,
Glas ću slušat premili tvoj vazda, nit od tebe ja ću ići kud.
Zapovijedi tvoje svete Crkve vršit ću od sveg srca rad,
Volim trpjet sve zlo na tom svijetu, neg uvrijedit grijehom tebe kad.
Isukrste, moj Pastiru Dobri, koj se brineš i za mene vijek,
Čuvaj, pazi, vodi, ravnaj mene dok nastupi vječnosti mi tijek.
Na kraju ovoga razmatranja zahvaljujem Bogu, Dobrom Pastiru, na svim milostima koje mi je dao i molim ga da me utvrdi u odlukama koje danas donosim.
Slava Ocu…
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
