|
Gospa Lurdska
U Lurdu te ponajprije obuzme osjećaj da je tamo Ona, Majka Božja, koja je veća i moćnija i ljepša nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd okružuju. Ona u Lurdu na zaseban način stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, moraju imati taj osjećaj da ona tamo jest. Svaka svijeća, koja trepti to je jedna duša, koja će danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas, čovjek tamo pomisli, jer zaista u Lurdu ima neki predokus Neba. Bl. Ivan Merz U Lurdu, mladoj pastirici Bernardici Soubiru ukazala se Gospa dok je s prijateljicama skupljala drva pokraj potoka. Njene je prijateljice nisu vidjele. Prema Bernardičinom opisu nastale su tisuće slika koje ju prikazuju kao mladu gospođu u dugoj bijeloj haljini. Haljina je pomoću ovratnika iz kojega je visjela bijela vrpca bila vrlo visoko zatvorena oko vrata. Jedan bijeli veo, što je pokrivao, sezao je niz ramena i niz ruke do dna haljine. Na dnu svake noge bila joj je po jedna ruža, blistava poput zlata, koja je bila kao prikopčana za haljinu. Pojas haljine bio je plav a krajevi su visjeli skoro do dna nogu. Lanac krunice bio je žut poput ružica, zrnca bijela, debela i vrlo udaljena jedna od drugih. I od toga vremena protekao je ovuda izvor, bolesnici su se stali kupati u toj vodi i mnogi su ljudi ozdravili. Ukazala se Bernardici 18 puta, a jednom prilikom se predstavila - JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE - (Que soy era Immaculada Conceptiou). Četiri godine prije proglašena je dogma o bezgrešnom začeću, što mala Bernardica u zabačenom selu u francuskim Pirinejima nije mogla znati. Važnost slavljenja Gospe Lurdske uočio je i naš blaženik, kardinal Alojzije Stepinac. Iz sužanjstva, jedinu pravnu odredbu uputio je 1958. godine svom domaćinu, Krašićkom župniku Vranekoviću, u godini stote obljetnice ukazanja Gospe Lurdske, naložio je da se ta obljetnica najsvečanije proslavi - za oltar u kapeli Sv. Ivana Krstitelja kojem se izgubio titul (...) naložio je da se oltar uredi i posveti Ukazanju Blažene Djevice Marije Bezgrješne. U skladu s time napisao je 31 propovijed o Lurdskim ukazanjima i namijenio ih župnicima i vjernicima. Niti progoni i prijetnje njegovih tamničara, niti teška bolest nisu ga spriječile da se za ovaj blagdan najozbiljnije pripremi. Vrijednu zbirku povjerio je mons. Nikoli Boriću. Između ostalog napisao je - ... Zar da naš narod, koji je kraj svih slabosti i grijeha odan Majci Božjoj, zaboravi tu obljetnicu. Ne!... Gospi Lurdskoj se utječu i svi vojnici svijeta. Od 1958. godine, u Lurd svakog svibnja hodočaste vojnici s molitvom za mir. I hrvatski vojnici su prisutni na tim hodočašćima, a posljednjih godina su i među najbrojnijima. Prije 18 godina, predvođena vojnim ordinarijem, monsinjorom Jurajem Jezerincem, grupica od dvadesetak hrvatskih vojnika skupljenih s ratišta iz ratom razorene Hrvatske, prvi put je sudjelovala na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu. 2008. godine u Lurd, na 150. godišnjicu ukazanja i na 50. vojno hodočašće (PMI) iz Hrvatske otputovalo je preko 2500 vojnika, policajaca i ratnih vojnih invalida. Izraz lica vojnika koji se tamo susreću u svetištu i na vratima crkava jednak je izrazu ljudi koji izlaze iz crkve poslije Mise Polnoćke, samo što njihov osmijeh sa lica ne pada danima. Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače kada se liturgijski slavi i blagdan Gospe Lurdske. Ustanovio ga je Papa Ivan Pavao II 1992.godine kako bi potaknuo ljude različitih vjeroispovijesti da promisle o svojim mogućnostima u brizi i njezi oboljelih. Namjera je i zahvaliti svima koji skrbe o bolesnicima - zdravstvenim, socijalnim, vjerskim i mnogim drugim djelatnicima i volonterima koji su u središte svoga djelovanja stavili bolesnika i njegove potrebe. Dan bolesnika ne bi trebao biti samo dan posjete bolesnika, starih i nemoćnih osoba i bolesne djece, već dan kada bi svi bar nakratko podigli u sebi svijest, dan koji pokreće ljude u izgradnji bolje, sigurnije i humanije zajednice. U Lurdu je čudesno ozdravilo preko 6000 ljudi a službena medicina dokazala je preko 60. Čudo Lurda nije samo u onome što se tamo dešava, već i što se ne dešava. Na uzorku od tisuću teško bolesnih ljudi koji u prosjeku borave u Lurdskim bolnicama 4 dana a u Lurd stižu iscrpljeni dugim i napornim putom, dogode se se jedan do dva smrtna slučaja, dok u drugim okolnostima za isto vrijeme na isti broj tako teško bolesnih ljudi bude i 20 umrlih. Iz Lurda se ljudi vraćaju kući puni nježne ljubavi prema majci Kristovoj koja s nama dijeli, u svakome trenu oka, sve naše boli i bez prestanka nam od svoga Sina posreduje milosti. Zazovimo stoga Bezgrješnu Djevicu Lurdsku kako bi ublažila bol i obrisala suze, te za svakoga izmolila snagu nužnu za vršenje Božje volje. Njoj povjerimo bolesne, stare i osamljene i neka bude potpora onima koji svakoga dana ublažavaju patnje svojoj braći – kako je 11.veljače 2004. rekao Sveti Otac Ivan Pavao II. 11.veljače 2010.godine Dalibor Zvonarević 09.02.2010
|